Piše: Ratko Martinović Pad lanca staretinarnica ‘Hobby Lobby’ sredinom je prošle godine otvorio oči svima koji su sumnjali u razgranatu mrežu krijumčara starina koja je svoje ‘pipke’ pustila tijekom američke invazije na Irak. ‘Hobby Lobby’ – plemeniti kolekcionari ili koordinatori crnog tržišta? Iako su postojale ogromne indicije da je Babilon netom prije ili u samim počecima vojne intervencije prenesen iz Iraka u SAD, do ove velike akcije nisu se znali razmjeri te pljačke. Naravno, jedan od argumenata za prijenos na sudu je bio ‘spašavanje povijesne jezgre’ no tomu u prilog ne ide tajna licitacija i prodaja koja eksplicitno ukazuje na crno tržište starina od kojih mnoge imaju neprocjenjivu vrijednost. Američka Vlada je u do sada neviđenoj zaplijeni preuzela tisuće glinenih pločica i umjetnina nulte kategorije koje su pod lažnim deklaracijama švercane preko Izraela i UAE-a u Oklahomu, odakle su prodavane nepoznatim izvorima. Savezni sud naredio je i isplatu odštete od 3 milijuna dolara uz pomoć u istrazi za prodanim starinama. Irak je u međuvremenu napravio i zakon po kojem su sve umjetnine pronađene na njegovom teritoriju vlasništvo države, no SAD i dalje slijedi vlastite zakonske smjernice o iračkim artefaktima. UNESCO-va konvencija iz 1970. trebala bi štititi svoje članice (među kojima je i Irak) od ilegalne prodaje umjetnina – pa se smatra da su deklaracije s godištima prije navedene godine lažne, te su iste podvrgnute vještačenju. Poznata milijarderska evangelička obitelj Green vlasnici su ‘Hobby Lobby’ zaklade i njihova podrška zajednici često im pomaže pri dobivanju sudskih presuda ovog tipa. Već je način na koji su osnovali Biblijski muzej bio u iznimnom fokusu javnosti – doslovno su preko oglasa nudili pravo bogatstvo svakome tko im proda neki izvorni biblijski spis. Do kraja akcije skupili su preko 40.000 artefakata. Irisagrig – drevni grad u južnom Iraku Dokumenti procjene iračke akcije ukazali su na to da su kolekcionari bili svijesni rizika i da su ih unatoč tome kupovali. Ipak, sud nije uspio dokazati da je obitelj Green imala ikakve veze s lažnim deklaracijama iako se sam način plaćanja umjetnina mogao logički povezati s mogućnošću da će prodavači lažirati dokumentaciju. Arheolozi i povjesničari ekspresno su prionuli…
