Autor: dr. sc. Igor Šipić Nakon izvornog pronalaska astrognozijske primordijalne geometrijske matrice klastera Plejada i njezine implementacije u realni sredozemni prostor, prema najnovijim istraživanjima hrvatski znanstvenik, dr. sc. Igor Šipić, otkrio je i „ključ“ po kojem su raspoređene i orijentirane građevine platoa Gize podizane u razdoblju vladavine faraona Keopsa (Kufu), Kefrena i Mikerena (Menkaur) (2589.-2504. pr. Kr.), kako općeprihvaćena znanost drži, genealoški povezanih u tri naraštaja („djed-otac-unuk“). Upravo ta činjenica nasljednog upravljanja državom dodatno utvrđuje mogućnost da se radi o zajedničkoj vremenskoj kapsuli dogradnje astronomsko-geometrijskog sustava, ne znamo otkad i otkuda ranije poznatog. I premda su sve dosadašnje teorije o tom čudesnom pitanju i još mističnijim proizvodima gradnje išle u smjeru traženja rješenja na osnovama viđenijih zviježđa, bez poznavanja matriksa Plejada nije se moglo računati na ostvarenje konačnog uspjeha. On je sada polučen prije svega zahvaljujući autorovom radu u Mađarskoj gdje je u studenom 2015. dekodirao artefakt pronađen pred oko 60 godina u grobu iz 9. stoljeća. Desetljećima već miruje u muzejskoj zbirci, neprepoznat bez geometrije klastera Plejada, a sad je potvrđen kao materijalni dokaz „zaključanosti“ ukupne geografske i na njoj izrasle kartografske povijesti sredozemnih civilizacija. Ono što se tijekom istraživanja ukazivalo logičnim, uočavajući u matričnoj geometrijskoj strukturi egipatski, fenički, grčki ili rimski sloj, sada se pokazalo točnim i ispravnim. Davno pronađeni artefakt prepoznat je kao mjerilo ili instrument koji, ne samo da učvrščuje tezu o geometriji Plejada (hr. Vlašići) kao matriksu i master-ključu geografske i kartografske znanosti, već postaje i instrumentom živog sudjelovanja u procesu kreiranja koordinatne mreže. Tim obrascem povezane su međusobno u jedinstveni sustav prostorne udaljenosti od doline Inda i Arabije, Male Azije i Sjeverne Afrike, do zapada Europe i Baltika, u najmanje posljednjih 4500 godina, što je bio povod da bi se prišlo uopće razumijevanju gradnje objekata platoa Gize. Ostvarenjem takve svetogeometrijske plejadske slike obrasca Gize razrješena je njena ukupnost mita unutar povijesne prirodno-humanističke slike drevne civilizacije Egipta. Istodobno, povratno, ona postaje matriksom geografskog uređenja slike Sredozemlja. Dvije slike susreću se i potpuno preklapaju tvoreći jedinstvenu cjelinu. Kraj sad postaje početak pa je jasno vidljivo kako, metodološki, uspostava temeljnog okvira s početka proizlazi upravo iz matriksa…